,,Tvoja je sreća samo tvoja stvar,
Al zato tvoja tuga to je već priča druga
To na moj račun ide”
Balašević, stih koji me vodi…
Jedini čovek u čijim sam stihovima mogla da prepoznam dubinu i širinu svojih emocija. Ovaj stih je moja vodilja u vaspitavanju moje dece. Dati im slobodu, a biti tu kad je najteže. Priča se da deca sama biraju ko će im biti majka, e neka je bas mene izabrala, moja Lenka. Tuga tada dobija na težini, pretvara se u D-mol, to nema veze sa Lenkom, D-mol je moj. Da li ću znati kako da je sačuvam? Da li ću prepoznati? Previše pitanja, a odgovora nigde.
