Dragi roditelji, stručnjaci i svi naši čitaoci,
U savremenom pristupu podršci deci sa autizmom i drugim razvojnim teškoćama, sve se više udaljavamo od ideje da se razvoj podstiče isključivo kroz izdvojene, strukturisane tretmane. Umesto toga, fokus se pomera ka onome što je detetu najprirodnije i najbliže – svakodnevnim rutinama i zajedničkim iskustvima sa odraslima.
Rutine nisu samo niz ponavljajućih aktivnosti. One su okvir kroz koji dete uči da razume svet, predvidi šta sledi i pronađe sigurnost u svakodnevici. Upravo u tim trenucima – tokom obroka, igre, oblačenja, kupanja ili šetnje – nastaju najvrednije prilike za razvoj komunikacije, socijalnih veština i samostalnosti za kasniji život.
